Jedan dan modeliraš predmet, dan kasnije držiš u rukama – razlog je zašto je naš Marko Klarić oduševljen 3D tehnologijama

Na rukama nosi crne rukavice dok razvlači usisivač da bi se posvetio pažljivom upravljanju laserom i iz praha izgradio složeni mehanizam zupčanika. Ovako u jednoj rečenici izgleda dio Markovog posla u Tehnoprogresu. Istodobno, Marko Klarić je onaj koji će u nedostatku GPS-a i karata i po zvijezdama odrediti strane svijeta i dovesti jedrilicu u sigurnu uvalu. I projuriti strmim spustom na skijama. Ili se igrati na valovima surfajući na dasci s jedrom. Marko je serviser 3D printera.

Marko Klarić je klasičan primjer onih koji znaju da je dobro čitati oglase za posao, čak i kada si zaposlen. Marko je imao cijenjen, prilično egzotičan posao aplikacijskog inženjera u njemačkom EOS-u, a onda je naletio na oglas za servisera 3D printera u Zagrebu. Ili je oglas naletio na njega. Umjesto da nastavi graditi karijeru u EOS-u, izabrao je Tehnoprogres.

Oglas koji mijenja život

Mislio sam da me netko zeza – prošlo mu je kroz misli kada je tijekom pandemijskog boravka u Zagrebu pročitao oglas kojim jedna tvrtka traži servisera 3D printera, a ispostavilo se da i u Hrvatskoj postoje hi-tech tvrtke koje cijene i trebaju specijaliste kao što je on. U srednjoj školi se zapalio za star trek tehnologije, zahvaljujući prvenstveno tvrtki njegovih roditelja, a onda je od dječačke fascinacije kada je gledao kako laser gradi sloj po sloj da bi stvorio predmet, to postalo životno određenje.  S diplomom industrijskog menadžmenta na VERN-u i iskustvom u EOS-u, danas je kompetentni stručnjak u svijetu 3D tehnologija. Kad vidim stroj, pred očima mi se stvara ono što sam zamislio, bez obzira koliko kompleksan predmet bio u pitanju – kaže Marko o tome što se dogodi kada stane pred 3D printer.

Tijekom studija je Marko Klarić krenuo na studensku razmjenu u Karlsruhe gdje je naučio o laserima i 3D tehnologijama, a 2018. je praksu odradio u tvrtki EOS u Munchenu pa se nakon sedam mjeseci njegov angažman pretvorio u radno mjesto, posao na kojem je od 2019. godine radio kao aplikacijski inženjer. Održavao je edukaciju kupaca i potpuno se prebacio u laserske tehnologije, praškaste materijale, bioniku, a potom, prešao u Tehnoprogresov servis za EOS printere.

To je tehnologija budućnosti koja već danas efikasno zadovoljava potrebe raznih industrija. Nema više proizvodnje u milijunima primjeraka nego svaki dio može biti drugačiji – govori Klarić.

Alat pravog servisera je u računalu

Uspoređuje upotrebu 3D tehnologije između jedne Njemačke i Hrvatske i kaže da se, ustvari, i u Hrvatskoj dosta tvrtki koristi prednostima koje daju 3D printeri. Jedan dan modeliraš predmet, dan kasnije ga već imaš u rukama. Custom izrada je fascinantna, svaki predmet može biti drugačiji. Uza sve to, 3D tehnologije izrađuju geometrije koje nije moguće drugačije napraviti – nabraja neke od prednosti 3D tehnologija.

Serviser 3D printera ne koristi stereotipne alate u svom poslu nego provodi puno vremena za kompjutorom i skenerom prije nego otvori stroj da bi se posvetio njegovim komponentama.

Softver za svaku tvrtku je drugačiji, moraš biti vješt u IT-u, imati finu motoriku i imati dobro oko – opisuje Klarić svoj posao. Edukacija je u posljednjih deset, petnaest godina učinila svoje, tako da osim klijenata koji tek žele koristiti 3D tehnologije, a realno, ne znaju puno o njima, postoje i oni koji točno znaju o čemu govore, što im treba i svoje zahtjeve puno lakše definiraju. Ali, bitno je da svi klijenti dobiju ono što im najviše treba, što im stvarno koristi – kaže Klarić opisujući veličinu poslovnog okruženja s kojim se susreće. Pritom misli i na alatničare od automobilske, medicinske pa sve do avioindustrije.

G sila u vožnji motorom zahtijeva koncentraciju i preciznost. Kao i 3D tehnologije

Markov raspon sportova kojima se bavi je izuzetno velik, kreće se od windsurfanja, skijanja, planinarenja pa do najdražeg, mora. Davno je prošao skipersku školu od kada je postao iskusan mornar. Najdraža je gita ona koju si je priuštio prije nekoliko godina. Naravno, zbog djevojke s kojom je prošao sjeverni i srednji Jadran. Usput kaže – Uh, fora je juriti motorom, osjetiti tu G silu i onda se još malo nagnuti u zavoju – spomene kao najnormalnije kombinaciju brzine, koncentracije i preciznosti, neophodne za vožnju motorom, jednom od sportova koje voli. A onda crnom rukavicom zgrabi malu žičanu četku i koncentrirano nastavi čistiti neprimjetnu prašinu da bi se bacio na doziranje praha potrebnog za ispis predmeta kojeg je prethodno izvukao iz kompjutorskog nacrta.

Denis Lončar je kao student radio na projektu bolida, a nakon toga je Octaviju pretvarao u električni automobil. Danas je Tehnoprogresov aplikacijski inženjer kojega intrigira proizvodnja predmeta iz praha

Na faksu je radio automobilsku formulu, poslije električni automobil. Logičnim slijedom karijeru kreira u svijetu 3D tehnologije, u Tehnoprogresu. To je najkraći CV Denisa Lončara, našeg aplikacijskog inženjera.

Već dugo su 3D tehnologije sadašnjost – kaže usputno objašnjavajući kako se samo u 3D tehnologijama današnje ideje već sutra pretvaraju u gotov, opipljiv predmet. Denis 3D tehnologije uspoređuje s prirodom.

3D tehnologije odnosno 3D print za mene predstavljaju isto što i priroda – prilagodljivo, neočekivano, spektakularno. Kad posadimo neko stablo u prirodi,  prilikom sadnje ne znamo znati kako će ono izgledati, koje će sve oblike zauzeti.  Nakon nekog vremena dobit ćemo stablo koje će izdržati sve napore koji su pred njim, kišu, vjetar, sunce, ali i dalje će biti savršeno i na mjestu gdje ste ga posadili. Upravo to je za mene 3D print – kaže Denis Lončar. Pri kreiranju modela i tijekom trajanja tog procesa ne znamo kako će izgledati finalni model, ali nakon nekog vremena imat ćemo spreman, optimiziran model koji će nakon 3D printanja zadovoljiti sve funkcionalnosti koje su se postavile na početku njegova kreiranja modela ali i forme koje nisu tada bile vidljive. Upravo kao i u prirodi – opisuje Lončar. Pritom kaže kako danas, u digitalnom dobu, gdje se sve  nalazi na zaslonu računala i samim time je „neopipljivo“, u prostoriji do našeg ureda možemo imati 3D printer koji upravo te zamisli pretvara u stvarnost.

To je ono što svim industrijama treba za brz razvoj, mogućnost realizacije svake ideje, izgradnju prototipa ili upotrebljivih proizvoda. Kada se zamisli realiziraju na opisani način i nacrt u nekoliko sati postane stvarni predmet, onda to više nije budućnost, već fascinantna primjena znanosti. Do toga je Denis došao kroz dva spomenuta projekta, a u oba su korištene 3D tehnologije.

Na fakultetu u Rijeci Denis se uključio u grupu čiji je zadatak bio napraviti formulu, trkaći bolid koji se može natjecati. To je bilo sve što su imali. Sredstva, nacrte, sve što čini uspješan projekt morali su sami nabaviti.

Tijekom studentskog rada na formuli, jedan nas je poduzetnik opisao kao STEM na steroidima. Bio je u pravu. Naš je studentski automobil kreiran STEM tehnologijama jurio 130 kilometara na sat po stazi i opravdavao svoje postojanje pred sucima iz Ferarrija, Renaulta i drugih tvrtki. Nismo bili dečki iz garaže koji vole automobile nego studenti koji svoje znanje primjenjuju i u stanju su napraviti natjecateljsko vozilo koje prolazi rigorozne provjere – opisuje Denis Lončar projekt automobilske formule koji je vodio tijekom studija strojarstva na riječkom RITEH-u. To je najbolji projekt koji jedan student može iskusiti bez obzira na to što studira, da li se bavi marketingom ili ekonomijom, menadžmentom, strojarstvom ili nečim izvan toga. Bolid je projekt s kojim se odlazi na međunarodno natjecanje, ali to je ogromna priča, puno veća od automobila koji ubrzava do 100 km na sat za tri sekunde. Njemačka je ekipa, primjerice, nastupila s električnim bolidom koji je ubrzavao za svega sekundu i pol, brže od Formule 1 – opisuje Denis Lončar projekte na kojima je radio tijekom studija pokušavajući promijeniti pristup, da više ne budu samo studenti koji rade trkaći automobil nego ljudi koji primjenjuju STEM u svim aspektima. Projektu se priključio 2013. godine i tada im je motor izgorio, a Denis je sam sebi obećao da se neće više pojavljivati na natjecanju ako nije potpuno pripremljen. Na natjecanju u Italiji su 2017. godine bili 10. među više od sto momčadi, s motorom koji su kupili u kvartu, a koji je „trošio više ulja nego goriva“. Druge ekipe imale su motore izrađene posebno za njih u automobilskim tvornicama. Između ostalog, tada su u IZIT-u printali usis zraka i montirali ga na Yamahin motor od 600 kubičnih centimetara. Nakon diplome je otišao u PORIN.

,,Bi li radio električni automobil?“, glasila je poruka prijatelja kojom je Denis pozvan u riječku razvojnu agenciju, PORIN. Bio je to poziv za sudjelovanje u projektu izgradnje električnog automobila, a uz to i punionice za automobile. Tesla je tek stizao na europsko tržište, na cestama su se nalazili mali automobili, a u Rijeci su odlučili potpuno preraditi veliku Škodu Octaviju, izvaditi dizelski motor i s lokalnim proizvođačima napraviti električni automobil. Taj je projekt iznjedrio novu tvrtku koja je krenula s proizvodnjom električnog off road bicikla, a ja sam s razvojnom agencijom ušao u europski projekt rekonstrukcije i prenamjene industrijske Hale 14 u Proizvodni park Torpedo – centar aditivnih tehnologija na ovim prostorima – govori Denis o projektu u kojem je njegova uloga obuhvaćala rad s tom opremom kao i primjenu te opreme u različitim industrijama istodobno upoznavajući javnost o mogućnostima 3D tehnologija.

Torpedo je danas prepun razne opreme kako bi svi zainteresirani mogli tamo 3D printati ono što im treba i upoznati se s novim tehnologijama – kaže Denis. Uslijedio je poziv iz Tehnoprogresa i zato je sada u 3D grupi. Mi smo prva adresa za 3D printanje modela iz praha, bez obzira je li riječ o metalu ili polimerima, odnosno plastici. S bazom aplikacija koju stvaramo u Tehnoprogresu imamo rješenja za sve zahtjeve – govori Lončar i dometne kako ni 3D tehnologije ne uspijevaju zadovoljiti čest zahtjev, da traženi predmet, prototip bude gotov – jučer.

Ali, zato i dalje postoji specifičnost kao vrlo važna karakteristika primjene 3D printa.

Danas svi želimo nešto drugačije, onako kako mi to vidimo. Na primjer, moje pozivnice za vjenčanje napravljene su uz pomoć 3D tehnologija i siguran sam da takve neće imati nitko na svijetu – govori zadovoljan zbog te činjenice.

U djetinjstvu sam gledao robote koji sami stvaraju. Mislio sam da je to daleka budućnost. Prevario sam se, jer to je sadašnjost. Upravo danas imam prilike to vidjeti kao dio mogućnosti u 3D tehnologijama – govori Denis. I onda podsjeti na zanimljivu činjenicu. Jedan smo takav uređaj kao čovječanstvo poslali u svemir. Ukoliko nam tamo, daleko od Zemlje, zatreba nešto isprintati, i to još s jučerašnjim danom – kaže kroz osmijeh.